Nauka

Kosti egipatskih princeza otkrivaju da su vjerovatno trenirale borbene vještine

Nova analiza mumificiranih ostataka princeza iz perioda Srednjeg kraljevstva pokazala je koštane promjene koje ukazuju na intenzivno bavljenje streličarstvom i rukovanjem oružjem, a ne samo na ceremonijalnu ulogu predmeta sa kojima su sahranjene.

Detaljna analiza kostiju nekoliko drevnih egipatskih princeza sugerira da su one vjerovatno bile aktivno uključene u zahtjevne fizičke aktivnosti poput streličarstva i borilačkih vještina, a ne da je oružje pronađeno u njihovim grobnicama imalo isključivo simbolično značenje. Ovo otkriće proističe iz studije objavljene u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology.

Međunarodni tim istraživača ponovo je ispitao posmrtne ostatke šest članova egipatske kraljevske porodice, uključujući kralja Hora i pet princeza, sahranjenih između otprilike 1850. i 1700. godine prije nove ere. Njihove grobnice u Dahšuru otkrivene su tokom iskopavanja 1890-ih godina, a same mumije decenijama su bile zaboravljene u podrumu Egipatskog muzeja sve dok nisu ponovo otkrivene tokom projekta katalogizacije 2020. godine.

U grobnicama princeza, koje su bile kćerke faraona Amenemhata II, pronađeni su predmeti koji se tradicionalno povezuju s ratnicima, uključujući lukove, strijele i bogato ukrašene bodeže. Iako se dugo raspravljalo o tome da li je to oružje bilo samo dio pogrebnog rituala, fizički dokazi na kostima sada pružaju nove odgovore.

Kombinujući tradicionalnu analizu kostiju sa rendgenskim snimanjem, naučnici su uočili izrazito razvijene tačke pripoja mišića na ramenima i rukama nekoliko princeza. Ovakve promjene nastaju usljed dugogodišnjeg ponavljanja zahtjevnih fizičkih pokreta i odgovaraju aktivnostima karakterističnim za zatezanje luka i rukovanje oružjem. Princeza Itaveret je, na primjer, imala zadebljale kosti podlaktice, dok su kosti desne šake princeze Nub-Hotep pokazivale znakove takozvanog “stiska strijelca”.

Glavna autorka studije Zeinab Hašeš, arheološkinja sa Univerziteta Beni-Suef, izjavila je za NewScientist da nalazi sugerišu kako je princeza Nub-Hotep “morala početi da trenira streličarstvo i borilačke vještine od malih nogu”. Pored ovih tragova, na kosturima su pronađeni i potpuno zarasli prijelomi rebara i stopala, što istraživači pripisuju povredama koje su mogle nastati tokom lova ili vojne obuke. Kvalitetno zarastanje ukazuje na to da su članovi kraljevske porodice imali pristup naprednoj medicinskoj njezi za svoje vrijeme.

“[Žene] su ponele svoje lukove i bodeže u zagrobni život ne samo kao ukrase, već kao svjedočanstva o aktivnim, otpornim i moćnim životima koje su vodile”, rekla je Hašeš.

Ipak, nisu svi stručnjaci ubijeđeni u ovu interpretaciju. Pojedini naučnici koji nisu učestvovali u istraživanju ističu da bi slične koštane promjene mogle biti uzrokovane i drugim aktivnostima koje nemaju veze s oružjem. Antropolog Sebastijan Vilo iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja primijetio je za Live Science da bi studija bila ubjedljivija da je uključila poređenje sa kosturima pripadnika običnog stanovništva, kako bi se utvrdilo da li su ovakve promjene zaista bile specifične za elitu.

Bez obzira na različita tumačenja, istraživanje pomjera fokus sa raskošnog blaga na same ljude. Pored dokaza o fizičkoj aktivnosti, studija je otkrila i rijetke razvojne anomalije na kičmi koje ukazuju na bliske biološke veze unutar kraljevskih loza, potvrđujući istorijske izvore o brakovima među srodnicima. Analiza je takođe pokazala da je za balzamovanje svih članova grupe korištena ista mješavina tamjana i smole kleke.

Neka pitanja ostaju bez odgovora jer su lobanje princeza izgubljene prije više od jednog vijeka, što ograničava dalja istraživanja. Buduće analize drevne DNK mogle bi otkriti više o njihovim porodičnim vezama i porijeklu.