Otisci stopala u Keniji ukazuju na veći rast pračovjeka Paranthropusa

Grupa naučnika predvođena paleontologom Kejom Berensmajerom (Kay Behrensmeyer) iz Smitsonijanovog Nacionalnog muzeja prirodne istorije i Kevinom Hatalom (Kevin Hatala) sa Univerziteta Čatam otkrila je u Keniji fosilne otiske stopala koji bi mogli da promijene dosadašnje razumijevanje veličine tijela ranog ljudskog srodnika Paranthropus boisei. Nalazi su opisani u studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, a prenio ih je i Sci.News.

Prvi otisci na lokalitetu GaJi10 u formaciji Kobi Fora uočeni su još 1978. godine tokom geoloških iskopavanja. Berensmajerova se prisjeća da su prvobitno otkriveni otisci vodenih konja, da bi potom iskopavač Kimolo Mulva (Kimolo Mulwa) očistio slojeve stijena i otkrio dva otiska hominina. Lokalitet je potom zatrpan i ponovo istraživan 2016. i 2023. godine, kada je pronađen veći broj tragova.

Analiza 21 otiska upućuje na to da ih je ostavilo najmanje sedam, a moguće i osam jedinki. Većina otisaka orijentisana je ka zapadu, dok jedan trag vodi ka istoku, zbog čega istraživači pretpostavljaju grupno kretanje. „Hominini nisu usamljena stvorenja“, istakao je Hatala za Smitsonijan magazin, dodajući da postoji velika vjerovatnoća pronalaska više tragova u blizini.

Dimenzije otisaka ukazuju da su jedinke bile visoke i do 1,8 metara i teške oko 75 kilograma. To predstavlja iznenađenje jer se Paranthropus boisei, kome se otisci pripisuju na osnovu oblika stopala, ranije rekonstruisao kao znatno niži – između 1,2 i 1,5 metara. Problem je u tome što veličina otisaka više odgovara vrsti Homo erectus, dok unutrašnja mehanika stopala – ravniji svod i pokretljiviji palac – podsjeća na Paranthropusa.

„Možda su ove vrste bile mnogo sličnije po veličini nego što se ranije mislilo“, rekao je Hatala. Ako se potvrdi da tragove zaista potiču od Paranthropusa, to bi značilo da su ovi hominini bili krupniji i raznovrsniji u građi nego što su fosili skeleta do sada sugerisali. Veće tijelo podrazumijeva i veće dnevne potrebe za hranom, drugačiji domet kretanja i potencijalno drukčiji odnos prema predatorima.

Nil Rouč (Neil Roach), istraživač sa Harvarda koji je komentarisao nalaz za Sci.News, primijetio je da obrazac kretanja – uglavnom odrasli mužjaci bez ženki i mladunaca – nagovještava složenu društvenu strukturu. „Možda su živjeli u velikim grupama, gdje su se mužjaci takmičili za partnere, ali su povremeno tolerisali jedni druge radi bezbjednosti u opasnom okruženju“, rekao je Rouč.

Istraživači naglašavaju da identitet vrste koja je ostavila otiske ostaje neizvjestan jer na lokalitetu nema skeletnih ostataka. Ako se budućim radom potvrdi hipoteza o Paranthropusu, otvorila bi se nova pitanja o ovom slabo poznatom članu ljudskog porodičnog stabla.