Napuštena raketa SpaceX-a u utorak udara u Mjesec: prilika za nauku i test za svemirsko pravo
Gornji stepen rakete Falcon 9 trebalo bi 5. avgusta da udari u površinu Mjeseca brzinom od oko 8.700 km/h, što će omogućiti proučavanje lunarnog udara u realnom vremenu, ali i pokrenuti pitanja o nepostojećim pravilima za trajne promjene mjesečevog okruženja.
Napušteni gornji stepen rakete Falcon 9 kompanije SpaceX trebalo bi u utorak, 5. avgusta 2026. godine, da se sruši na Mjesečevu površinu brzinom od oko 8.700 kilometara na sat. Riječ je o dijelu rakete koji je u januaru 2025. ponio dva komercijalna lunarna lendera – Blue Ghost kompanije Firefly Aerospace i Hakuto-R japanske firme ispace – nakon čega je ostao bez goriva i nije se mogao vratiti na Zemlju. Od tada se kretao u nestabilnoj orbiti sve dok ga gravitacija nije usmjerila ka površini Mjeseca.
Bil Grej, autor programa Project Pluto, prvi je utvrdio putanju i predvidio sudar. Prema analizi koju su Grej i kolege objavili koristeći simulator fizike, udar ovog stepena, dugog oko 11,9 metara i teškog približno 4.000 kilograma, neće imati naročito razoran efekat – iako je veći od većine prirodnih tijela koja pogađaju Mjesec, riječ je o šupljoj konstrukciji koja se kreće znatno sporije od tipičnih meteoroida. Ipak, očekuje se da će prilikom sudara biti iskopan krater prečnika između 20 i 30 metara i izbačen oblak mjesečeve prašine, regolita, nekoliko kilometara iznad površine.
Događaj predstavlja rijetku naučnu priliku. Astronomi znaju dimenzije, brzinu i približnu lokaciju udara, pa će moći da proučavaju formiranje kratera i ponašanje izbačenog materijala u realnom vremenu. Kako piše Astronomy.com, podaci dobijeni posmatranjem pomoći će u poboljšanju računarskih modela lunarnih udara. Najbolji uslovi za posmatranje biće sa lokacija koje se u tom trenutku nalaze u potpunom mraku, a astronomi u Južnoj Americi i dijelovima Sjeverne Amerike na niskim i srednjim geografskim širinama imaće najveće šanse da događaj zabilježe.
Međutim, sudar otvara i složeno regulatorno pitanje. Za razliku od Zemlje, Mjesec gotovo da nema atmosferu ni vremenske prilike, pa tragovi ljudskih aktivnosti – uključujući otiske stopala iz misija Apolo starih više od pedeset godina – ostaju vidljivi hiljadama godina. Sa sve većim brojem država i kompanija koje planiraju stalno prisustvo na Mjesecu, raste i opasnost da jedna misija nenamjerno ošteti opremu, kontaminira eksperimente ili ugrozi lokalitete od kulturnog značaja.
Prema Ugovoru o svemiru iz 1967. godine, Mjesec se smatra područjem koje treba istraživati i koristiti za dobrobit čitavog čovječanstva, ali praktična pravila o upravljanju mjesečevim okruženjem gotovo da ne postoje. Kako za Astronomy.com objašnjava Gregori Radisik sa Univerziteta Bond, neophodno je uspostaviti sistem obavještavanja sličan onom u vazduhoplovstvu ili pomorstvu. Kancelarija UN za svemirska pitanja već istražuje buduća rješenja kroz radne grupe za koordinaciju aktivnosti na i oko Mjeseca, ali tempo razvoja komercijalnih misija daleko nadmašuje brzinu donošenja pravila.
Očekuje se da će sudar rakete Falcon 9 nastupiti u blizini izolovanog kratera Ajnštajn, daleko od većine značajnih lunarnih lokaliteta. Sam udar ne predstavlja opasnost, ali ukazuje na hitnu potrebu za dogovorom o tome ko i pod kojim uslovima smije trajno da mijenja Mjesečevu površinu.