Nova studija: Neptunovi unutrašnji mjeseci vjerovatno nastali od krhotina uništenih drevnih satelita
Naučnici su otkrili minerale gline na dva mala Neptunova mjeseca, što ukazuje da su nastali od krhotina starijeg sistema mjeseca koji je uništen kada je planeta zarobila svoj najveći satelit Triton.
Studija objavljena u časopisu Science Advances 29. jula 2026. donosi hipotezu o nasilnoj prošlosti Neptunovog sistema mjeseca. Međunarodni tim istraživača predvođen Rajli Dejvis, danas planetarnom naučnicom sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu i glavnom autorkom rada, analizirao je spektroskopske podatke svemirskog teleskopa Džejms Veb i otkrio neočekivano prisustvo filozilikata, odnosno minerala gline, na dva od tri ispitana unutrašnja mjeseca – Larisi i Galateji – kao i u Neptunovim prstenovima. Treći mjesec, Protej, najveći među njima, ne pokazuje tragove ovih minerala.
Prema njenim riječima, minerali gline iznenađuju jer za svoje formiranje zahtijevaju produžen kontakt tečne vode i stijene. Sami mjeseci su premali i prehladni da bi se takav proces na njima ikada odvijao, a naučnici nisu pronašli ni vodeni led na njihovim površinama. Dejvis navodi da su minerali morali doći iz duboke unutrašnjosti nekog znatno većeg drevnog tijela.
Najizglednije objašnjenje, navode istraživači, leži u sudbini prvobitnog sistema Neptunovih mjeseca. Smatra se da je Neptun milijardama godina unazad svojom gravitacijom zarobio Triton, svoj trenutno najveći mjesec, koji potiče iz Kojperovog pojasa i ima retrogradnu orbitu. Taj događaj je izazvao kataklizmu u kojoj su prvobitni ledeni mjeseci bili gotovo potpuno uništeni.
Dejvis je izjavila da, ukoliko je Neptun nekada imao sistem mjeseca koji je ličio na ono što danas vidimo kod Urana, očekuje se da bi ga proces zarobljavanja Tritona u potpunosti uništio. Dodala je da nova otkrića predstavljaju uzbudljiv dokaz te katastrofe. Samo oko jedan odsto materijala od uništenih mjeseca zadržalo se u orbiti, da bi se vremenom spojilo u male mjesece koje vidimo danas.
Alternativno, ali manje vjerovatno objašnjenje, jeste da je jedno veliko tijelo iz Kojperovog pojasa, otprilike veličine Plutona, prošlo preblizu Neptuna i bilo razoreno njegovom gravitacijom. Dejvis ističe da je, u oba slučaja, ono što se vidi na ovim mjesecima moralo doći iz duboke unutrašnjosti nečeg mnogo većeg. Naglasila je da je katastrofalni događaj u suštini okrenuo te drevne svjetove naopačke, omogućivši naučnicima rijedak uvid u materijal koji je inače trajno skriven.
Osim gline, Džejms Veb je na sva tri mjeseca detektovao i hidrirani mineral koji do sada nije viđen nigdje drugdje u Sunčevom sistemu i ne podudara se ni sa jednim poznatim spektralnim zapisom, što otvara dodatna pitanja. Tim ističe da bi jedini preživjeli član prvobitnog sistema mogao biti mjesec Nereida, čija je orbita vjerovatno izmijenjena istim događajem. Buduće misije ka Neptunu, za kojima planetarni naučnici žude još od prolaska letjelice Vojadžer 2 1989. godine, mogle bi pomoći u razjašnjavanju ovih misterija.