Oaza drevnog mora: Mikroorganizmi otkrivaju porijeklo crvenih slapova na Antarktiku
Nova studija u časopisu Nature Geoscience otkrila je bogatu zajednicu eukariotskih mikroorganizama morskog porijekla u Crvenim slapovima na glečeru Tejlor, što podržava teoriju da je izvor vode drevno more zarobljeno prije oko 2,5 miliona godina.
Istraživači sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu otkrili su složenu mikrobnu zajednicu u Crvenim slapovima na Antarktiku, čiji sastav snažno ukazuje da ova neobična pojava potiče od drevnog morskog basena zarobljenog ispod glečera Tejlor prije više miliona godina. Studija, objavljena u recenziranom časopisu Nature Geoscience, prvi put detaljno mapira eukariotske stanovnike ovog sistema i sugeriše da su se oni održali u izolaciji od nastanka savremenog antarktičkog ledenog pokrivača.
Crveni slapovi su već decenijama predmet naučne fascinacije još od kada ih je geolog Tomas Grifit Tejlor otkrio 1911. godine. Upečatljiva crvenkasto-narandžasta boja potiče od gvožđa rastvorenog u hipersalinoj vodi koja, nakon što provri na površinu glečera, oksidira u dodiru sa vazduhom i dobija boju rđe. Tačno porijeklo ove slane vode, međutim, dugo je bilo predmet rasprave.
Tim koji su predvodile mikrobiolog Anđela Zumplis i morski biolog Endru Alen prikupio je 167 uzoraka iz samih slapova, sa sedimenta, leda i mulja šireg regiona Makmerdovih suvih dolina, kao i iz obližnjih morskih sredina. Umjesto da se oslone samo na DNK, koji može predstavljati ostatke odavno mrtvih organizama, istraživači su analizirali i RNK iz okoline. To im je omogućilo da identifikuju žive, metabolički aktivne ćelije.
Ono što su pronašli prevazišlo je očekivanja: dobro razvijenu i aktivnu zajednicu eukariota tipičnih za morska staništa, uključujući dijatomeje, dinoflagelate, haptofite i cilijate. Više od 60 odsto pronađenih dijatomeja po svom genetskom materijalu vodi porijeklo od morskih predaka. Ključni nalaz je i to da su ove morske vrste bile koncentrisane gotovo isključivo u zoni Crvenih slapova, dok su okolni lokaliteti bili naseljeni uobičajenim kopnenim i slatkovodnim mikrobima.
Ova distribucija i genetske razlike u odnosu na današnje morske srodnike sugeriše višemilionsku izolaciju, a ne skorije donošenje ćelija vjetrom, navode istraživači. Prema njihovoj interpretaciji, preci današnjih mikroorganizama zarobljeni su kada je glečer Tejlor prije otprilike 2,5 miliona godina prekrio drevni morski basen. Ekstremno slana voda, koja se ledi na znatno nižoj temperaturi od slatke, omogućila je ovim organizmima da opstanu u tečnom okruženju uprkos potpunom smrzavanju okoline.
Neki od otkrivenih mikroorganizama pokazuju genetske prilagodbe na život u slanom okruženju i na duge periode mirovanja. Ovi nalazi, kako navode autori, ne samo da otkrivaju izuzetnu otpornost života, već predstavljaju i osnovu za proučavanje davnih ekosistema koji su davno nestali sa lica Zemlje, ali su ovdje sačuvani u gotovo nepromijenjenom stanju.
Studija naglašava i potrebu za daljim istraživanjima. Kako navodi Alen, pronaći marinsku oazu u polarnoj pustinji udaljenoj više od 30 kilometara od okeana bilo je izuzetno. Budući rad mogao bi preciznije odrediti vrijeme izolacije ovog sistema i pružiti uvid u to kako su se ove drevne loze prilagođavale dramatičnim klimatskim promjenama na kontinentu.